lexyquince

Panicni poremecaj,roditeljstvo i sljokice

— Autor lexyquince @ 04:40

Ha, danas se osecam zadovoljno bez obzira na ludacki pocetak dana,sin na pripremama 300km od BG-a zove da dodjem po njega kaze nedostajem mu(ima 7 godina),place on sa jedne strane zice,ja gusim suze sa druge.Bebana vristi ceo dan,muce je zubici...o,mala moja kornjacica nikako da izbije bar jedan pa da nam bude lakse.No,nekako pregrmim sve te moguce i nemoguce situacije i odem u mini soping onako za svoju dusu.Pogodicete odmah cime se jedna panicarka leci,naravno sminka :)

 E sad,prvo sta mi je zapalo za oko i jakooo mi se dopalo jeste ovaj bronzer,o kako samo te male svetlucave stvari znaju da nas usrece,ali to nije bilo dovoljno pa sam se bacila u potragu za jos jednom sitnicom koju sam zarko zelela da isprobam a to je beauty blender tj.takozvano jaje .

 No,ni "jaje"nije bilo dovoljno jez falila je bas ta treca stvarcica,neplanirana,onako cekala je da me iznenadi i odusevi i moram priznati da jeste...

 I njegovo velicanstvo maybeline duo contour stick,cekao me je,dobro nije bas da me je cekao,vise je to bila zasluga divne devojke koja radi na tom mirisno sljokicastom mestu,pre nego sto sam izjavila da ga definitivno zelim nasao se u mojoj korpi :)

Vrlo zadovoljna kako je prosao dan sedam na krevet i kao malo dete rasipam sminku,beba spava,ukucani me ne registruju znaci sve je ok,krecem u akciju sminkanje,fotkanje,fejs,instagram.

Sve je super,proizvodi sjajni ja zadovoljna,skidam sminku,tusiram se i lezem,pokusavam da zaspim ali beba se meskolji,pogledam na sat 3:20 budna je nesto prica,dajem joj mleko ali nece,opet place,nervozna je,mm je uzima a ja se hvatam za telefon,kontam nema nista od spavanja i bila sam u pravu,eto ih njih dvoje u 4:45 kako se nunaju,maze i pricaju,tako da dobro jutro Beograde,voli te tvoja Lexy.

 


Panicni poremecaj moje iskustvo

— Autor lexyquince @ 22:36

E pa ovako prvo da cestitam sebi i svom upornom "pratisi" devetu godisnjicu,toliko toga smo prosli zajedno i dalje guramo,nekad su nam dobri a nekad losi dani.

Da to sam ja u punom sjaju svoje nesavrsenosti,ponekad konfuzna,lenja ili ubrzana u zavisnosti kakav je dan meni i mom pp.

Devet godina unazad,proletelo je kao da sam trepnula,rodila sam decu,radila,smejala se,sminkala pa svu tu sminku ponekad suzama razmazivala a moj verni pratioc je uvek uz mene.

Sve je pocelo jedne divne letnje veceri,sve je bilo u redu,sve obaveze tog dana sam zavrsila,slusala muziku pevala,plesala i znate sta? moj pratioc me nije sprecio da i dalje pevam i plesem,ponekad me uplasi ali taj strah brzo nestane jer ipak se predobro poznajemo,vise me ne moze uplasiti kao te prve veceri kada je bio potpuni stranac.

Vracam film unazad,lepa,mlada,srecna devojka puna samopouzdanja se te veceri pretvorila u uplaseno,bespomocno ptice.

Spremam se,sminkam,oblacim haljinu,stavljam parfem kao final touch,stajem pred ogledalo i kontam da mi nesto ne stima,ne znam sta....Drustvo me pozuruje,pitaju sta mi je,ja odgovaram da ne znam,da se jednostavno ne osecam dovoljno dobro da bih nosila haljinu.

Odlazim u sobu  oblacim farmerke i majcu,skidam sminku i vezujem kosu u rep,svi gledaju zacudjeno i opet pitanje sta ti je,odmahnem rukom i kazem idemo,sve je ok izgledam onako kako se osecam a osecala sam se kao da lebdim,ni na nebu ni na zemlji.

I te veceri umesto na keju zavrsim u hitnoj pomoci,frka panika devojka sa 22 godine gusi se ima vrtoglavicu,ubrzan rad srca,nesvesticu,sva u bunilu drhtim,svi trce oko mene nista ne govore,napokon nakon par sati i gomile testova sve se smiruje,opet sam ona stara.

Izlazim iz bolnice nasmejana i odlazim na pice sa prijateljima,srecna sam ali cudno umorna,ipak zadovoljna "dijagnozom" stresa i dehidratacije odlazim kuci,lezem u svoj krevet ne razmisljajuci o nemilom dogadjaju,zaspala sam jako brzo,pretpostavljam da su mi te noci u hitnoj dali neki od onih lekica koji se zavrsavaju sa zepam,no spavanje nije bilo problem ali budjenje je promenilo sve,ceo moj zivot,sve ono sto sam bila i tada je pocelo moje putovanje ka oporavku i ucenje kako ziveti sa tim i ne dozvoliti da te odvuce u mrak.

Lexy 


Ukratko o meni

— Autor lexyquince @ 03:17

Pozdrav svima.Ovo je nesto sto sam odavno zelela da uradim,da upoznam svet i dopustim da on upozna mene,onakvu kakva sam sa svim mojim vrlinama i manama,sa svim mojim iskustvima i neiskustvima,zato sam resila da je bas danas taj dan.

Zelim ukratko da se predstavim : imam 31godinu,dvoje divne dece (do koje sam jako tesko dosla no o tome cemo drugi put),ponekad tuzna,ponekad srecna,zadovoljna,razocarana...tipicno zenskoKiss 

Odlucila sam da pisem o svojim zivotnim iskustvima,sta volim,sta ne volim,o strahovima,o samopouzdanju,dijetama,kozmetici,lepim i manje lepim stvarima koje se desavaju u zivotu.Toliko od mene za prvi put a sutra prelazimo na prvu konkretnu temu,ljubim vas i pisemo se...

Vasa Lexy


Powered by blog.rs